ZUHD NA DUNJALUKU
Božiji
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: '' Dunjaluk je zatvor za mumina, a
džannet za kafira''
Svaki
musliman treba biti svjestan ovih velikih riječi - da se nalazi u kući belaja,
briga ispita, iskušenja, svađe, bolesti, nesmiernosti i da ne treba uopćera zmišljati
o uživanju, provodu i rahatluku jer to njemu ovdje nije stvoreno. Bude li hrlio
da to ovdje ostvari, umoriće se. Mu'min je ovdje samo da se bori, da popravlja
međuljudske odnose, da se zalaže, trudi, saburi i bude ustrajan. To je jedini
ključ kojim se može izaći iz kuće belaja i kojim se mogu otvoriti vrata vječne
kuće, gdje je vječno zadovljstvo i rahatluk.
U
drugoj predaji se prenosi da je Allahov
poslanik a.s. rekao: '' Ne bojim se da nećete naći pravi put, već se bojim
da vas dunjaluk ne obuzme, pa da se zbog njega međusbno svađate,. ''
I ovo
je istina koju mi svaki dan gledamo, slušamo i doživljavamo. Malo je ko Boga
mi, ostao zdrav, da se nije posvđao radi dunjaluka. Ne umijemo sa imetkom zato
što nam je on cilj, a vjera po strani. Čim neko dođe do para, uzobjesi se i
povampiri i nikog ne gleda zato što mu je dunjaluk i imetak u srcu, a ne đepu.
Na
dunjaluku treba raditi i privređivati, ali se njime ne smije opiti. Kaže Jahja
ibn Muaz: ''Ovaj svijet je šejtanovo vino i ko se njime opije otrijezniće se,
al u grobovima mrtvih,'' Tada će biti kasno. I kada bi dunjaluk vidljivo opojao
kao vino, malo bi ko trijezan hodao.
Dujaluk
je uistinu najveći sihribaz. Zato Poslanik poručuje da se čuvamo dunjaluka i
žena. On i ahiret su kao dvije žene, ako jednoj udovoljimo druga će se
naljutiti; a Poslanik za to kaže: ''Ko udovoljava dunjaluku nanosi štetu
ahiretu, a ko udovoljava ahiretu nanosi štetu dunjaluku, pa dadnite prednost
vječnom nad prolaznim.''
Ovdje
smo gosti i sve što imamo od Allaha smo pozajmili, a ta pozajmica se mora
vratiti vlasniku, dužni smo Mu i uvjek mu moramo i na vrijeme vračati dugove,
da ne bude ko kad je Nasrudinu hođi došla neka žena da traži na zajam para da
kupi nešto hrane za iftar i da će mu na vrijeme vratiti, a on joj reče, kakav
iftar, pa nije ramazan. A žena reče: Ma ostalo mi je nekolko dana od prije pet
godina pa eto sad nadoknađujem da se Bogu odužim. A nasrudin hođa joj reče: Ma
nema ništa od para. Kad se ti eto Bogu Silnom odužuješ pet godina, kad ćeš meni
tek vratiti pare.
Enes
ibn Malik prenosi da je Resul rekao: '' Kome ahiret bude glavna briga,
Allah će mu u srce uliti bogatsvo, a ovaj dunjja će mu dolaziti sa svih strana,
a onaj kome dunjaluk bude glavna Allah će mu u očima dati siromaštvo, tako da
će mu uvjek nešto faliti, a nafaka će mu dolaziti samo onoliko koliko mu je
suđeno.''
Kada
bi dunjalučari to znali, ne bi zavidili. A kako zaviditi na nečemu što kod
Allaha ne vrijedi ni koliko uginulo jare.
Adem
a.s. je istjeran iz Dženneta i kao kaznu dobio ovaj dunjaluk, pa kako zavidjeti
nekome zbog dunjaluka.
Evo
šta kaže Isa a.s.: '' Ovaj svijet je kao slana voda, što ga više pijemo sve
više žednimo.''
Kad
bi čovjek imao jedno brdo zlata, zaželio bi i drugo brdo zlata. Uistinu
čovjekova usta može samo zemlja napuniti.
Nema komentara:
Objavi komentar