ZUHD NA DUNJALUKU

Božiji Poslanik Muhammed a.s. je rekao: '' Dunjaluk je zatvor za mumina, a džannet za kafira''

Svaki musliman treba biti svjestan ovih velikih riječi - da se nalazi u kući belaja, briga ispita, iskušenja, svađe, bolesti, nesmiernosti i da ne treba uopćera zmišljati o uživanju, provodu i rahatluku jer to njemu ovdje nije stvoreno. Bude li hrlio da to ovdje ostvari, umoriće se. Mu'min je ovdje samo da se bori, da popravlja međuljudske odnose, da se zalaže, trudi, saburi i bude ustrajan. To je jedini ključ kojim se može izaći iz kuće belaja i kojim se mogu otvoriti vrata vječne kuće, gdje je vječno zadovljstvo i rahatluk.

U drugoj predaji se prenosi  da je Allahov poslanik a.s. rekao: '' Ne bojim se da nećete naći pravi put, već se bojim da vas dunjaluk ne obuzme, pa da se zbog njega međusbno svađate,. ''

I ovo je istina koju mi svaki dan gledamo, slušamo i doživljavamo. Malo je ko Boga mi, ostao zdrav, da se nije posvđao radi dunjaluka. Ne umijemo sa imetkom zato što nam je on cilj, a vjera po strani. Čim neko dođe do para, uzobjesi se i povampiri i nikog ne gleda zato što mu je dunjaluk i imetak u srcu, a ne đepu.

Na dunjaluku treba raditi i privređivati, ali se njime ne smije opiti. Kaže Jahja ibn Muaz: ''Ovaj svijet je šejtanovo vino i ko se njime opije otrijezniće se, al u grobovima mrtvih,'' Tada će biti kasno. I kada bi dunjaluk vidljivo opojao kao vino, malo bi ko trijezan hodao.

Dujaluk je uistinu najveći sihribaz. Zato Poslanik poručuje da se čuvamo dunjaluka i žena. On i ahiret su kao dvije žene, ako jednoj udovoljimo druga će se naljutiti; a Poslanik za to kaže: ''Ko udovoljava dunjaluku nanosi štetu ahiretu, a ko udovoljava ahiretu nanosi štetu dunjaluku, pa dadnite prednost vječnom nad prolaznim.''

Ovdje smo gosti i sve što imamo od Allaha smo pozajmili, a ta pozajmica se mora vratiti vlasniku, dužni smo Mu i uvjek mu moramo i na vrijeme vračati dugove, da ne bude ko kad je Nasrudinu hođi došla neka žena da traži na zajam para da kupi nešto hrane za iftar i da će mu na vrijeme vratiti, a on joj reče, kakav iftar, pa nije ramazan. A žena reče: Ma ostalo mi je nekolko dana od prije pet godina pa eto sad nadoknađujem da se Bogu odužim. A nasrudin hođa joj reče: Ma nema ništa od para. Kad se ti eto Bogu Silnom odužuješ pet godina, kad ćeš meni tek vratiti pare.

Enes ibn Malik prenosi da je Resul rekao: '' Kome ahiret bude glavna briga, Allah će mu u srce uliti bogatsvo, a ovaj dunjja će mu dolaziti sa svih strana, a onaj kome dunjaluk bude glavna Allah će mu u očima dati siromaštvo, tako da će mu uvjek nešto faliti, a nafaka će mu dolaziti samo onoliko koliko mu je suđeno.''

Kada bi dunjalučari to znali, ne bi zavidili. A kako zaviditi na nečemu što kod Allaha ne vrijedi ni koliko uginulo jare.

Adem a.s. je istjeran iz Dženneta i kao kaznu dobio ovaj dunjaluk, pa kako zavidjeti nekome zbog dunjaluka.

Evo šta kaže Isa a.s.: '' Ovaj svijet je kao slana voda, što ga više pijemo sve više žednimo.''

Kad bi čovjek imao jedno brdo zlata, zaželio bi i drugo brdo zlata. Uistinu čovjekova usta može samo zemlja napuniti.