četvrtak, 27. prosinca 2012.


STRPLJIVOST



Kad god nam Allah daje svoje blagodati, ukazuje nam na Svoje dobročinstvo, da je Milostiv i dobar i mi se tada ne žalimo, a kad nam god nešto uskrti ukazuje nam da smo samo Njemu pootčinjeni, i da On sa nama može raditi šta hoće, a to nama gotovo nikada nije pravo. U svemu tome On nas želi upoznati sa sobom i svojom perefinjenošću.

U ovoj prolaznoj kući koja je za sve ljude bez izizetka puna priblema, jer svako od nas ima neke svoje probleme, oune je nesreća, tegoba i briga, čovjeku je veoma teško sačuvati svoju pamet i vjeru.
Ali Uzvišeni Allah svojim robovima daje izlaz iz svake teške situacije i ukazuje na adresu na koju se trebaju obratiti svi njegovi robovi kako bi sebi priuštili smiernost, pomoć i zadovoljstvo. Ta adresa je u gradu koji se zove Kur'an, koji je mnogima od nas nepoznat a u njemu je naša sreća-

Premilostivi Allah veli: ''Tražite pomoć sebi u strpljenju i namzu, a to je zaista teško, osim onima koji budu poslušni i koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti!''
Posebnu pažnju treba obratiti na Allahove riječi:''A to je zaista teško osim onima koji su poslušni''
Veoma je teško zadobijanje pomoći sa ova dva izvora, namaza i strpljivosti. Allah zna da je malo onih vjernika koji se kada zapadnu u belaje sjete belaja Poslanika a.s. i odmah stanu na namaz i tu nađu odmor, jer uloga namaza je čiščenje, pranje i skidanje tereta sa duše. Spominjali smo da je Poslanik u teškim situacijama za muslimane imao običaj reči:''Odmori nas o Bilale'' dakle namazom nam skini teret koji nas pritšće.

Malo je onih koji kad naiđu na probleme odmah stanu na namaz i kažu:''Allahu šta li sam zgriješio oprosti mi'', ili kad bude recimo deložiran kaže:''Gospodaru nastani me u blagoslovljneom stanju. Ti to najbolja umiješ''
A ne da tražimo krivca i obračamo se samo ljudima, a zaboravljamo na Allahu.
Ako u toku dana i noći pet puta nebudemo navračali na izvor namaza onda nećemo imati snage da se odupremo iskušenjima koja na nas navale, a ovo je vrijeme velikih iskušenja za vjernike.

Pravi vjernik ne smije zaboraviti da su mu sva iskušenja kao duševni deterđent i da Allah voli da svi robovi budu pokorni Njemu i da im duša zamiriše džennetskim mirisom, kao što majka voli da njeno dijete zamiriše nakon kupanja. A bolje je da to pranje i čoščenje bude ovdje nego tamo.

Sjetimo se polanika Ejuba, uprkos tome što se veoma dugo nalazio u ranama, on je podnošljivo saburio, a kad su se iz tih rana pojavili crvi i dotakli njegovo srce i jezik koje su mjesto spoznaje i spominjanja Allaha, bojeći se da će mu nanijeti štetu ibadetu da ga neće moći obavljati, a ne zato što je sebi želio olakšanje, rekao je: ''Gospodaru moj, mene je nevolja snašla, a ti si od milostivih najmilostivji.''
Drgim riječima. Gospodaru moj u oov nseći koja me snašla, ne žalim ti se na zdravlje i na sve što si mi oduzeo, već mi teško pada što Te neću moći spominjati i ibadet tebi ćiniti.
Za razliku od Ejubove spoljašne, fizičke bolesti u nama postoji unutrašnja, duševna i srčana bolest, tako da smo znatno bolesniji i u mnogo većim ranama nego što je to bio Ejub a.s.
Svaka sumnja ili grijeh koji smo učinili čine ranu na našem srcu i duši. Rane Ejuba su prijetile ovom kratkotajnom životu, dok naše rane prijete vječnom životu. Zato mi imamo hiljadu puta veću potrbu za Ejjuboovom dovom nego on. Ako budemo svoju vjeru čuvali i u tome saburili, zagarantovali smo sebi direktnu Allahovu pomož. Tada nema kukavičluka, niti straha, osim od Allaha

ZUHD NA DUNJALUKU

Božiji Poslanik Muhammed a.s. je rekao: '' Dunjaluk je zatvor za mumina, a džannet za kafira''
Svaki musliman treba biti svjestan ovih velikih riječi - da se nalazi u kući belaja, briga ispita, iskušenja, svađe, bolesti, nesmiernosti i da ne treba uopćera zmišljati o uživanju, provodu i rahatluku jer to njemu ovdje nije stvoreno. Bude li hrlio da to ovdje ostvari, umoriće se. Mu'min je ovdje samo da se bori, da popravlja međuljudske odnose, da se zalaže, trudi, saburi i bude ustrajan. To je jedini ključ kojim se može izaći iz kuće belaja i kojim se mogu otvoriti vrata vječne kuće, gdje je vječno zadovljstvo i rahatluk.

U drugoj predaji se prenosi  da je Allahov poslanik a.s. rekao: '' Ne bojim se da nećete naći pravi put, već se bojim da vas dunjaluk ne obuzme, pa da se zbog njega međusbno svađate,. ''
I ovo je istina koju mi svaki dan gledamo, slušamo i doživljavamo. Malo je ko Boga mi, ostao zdrav, da se nije posvđao radi dunjaluka. Ne umijemo sa imetkom zato što nam je on cilj, a vjera po strani. Čim neko dođe do para, uzobjesi se i povampiri i nikog ne gleda zato što mu je dunjaluk i imetak u srcu, a ne đepu.

Na dunjaluku treba raditi i privređivati, ali se njime ne smije opiti. Kaže Jahja ibn Muaz: ''Ovaj svijet je šejtanovo vino i ko se njime opije otrijezniće se, al u grobovima mrtvih,'' Tada će biti kasno. I kada bi dunjaluk vidljivo opojao kao vino, malo bi ko trijezan hodao.
Dujaluk je uistinu najveći sihribaz. Zato Poslanik poručuje da se čuvamo dunjaluka i žena. On i ahiret su kao dvije žene, ako jednoj udovoljimo druga će se naljutiti; a Poslanik za to kaže: ''Ko udovoljava dunjaluku nanosi štetu ahiretu, a ko udovoljava ahiretu nanosi štetu dunjaluku, pa dadnite prednost vječnom nad prolaznim.''

Ovdje smo gosti i sve što imamo od Allaha smo pozajmili, a ta pozajmica se mora vratiti vlasniku, dužni smo Mu i uvjek mu moramo i na vrijeme vračati dugove, da ne bude ko kad je Nasrudinu hođi došla neka žena da traži na zajam para da kupi nešto hrane za iftar i da će mu na vrijeme vratiti, a on joj reče, kakav iftar, pa nije ramazan. A žena reče: Ma ostalo mi je nekolko dana od prije pet godina pa eto sad nadoknađujem da se Bogu odužim. A nasrudin hođa joj reče: Ma nema ništa od para. Kad se ti eto Bogu Silnom odužuješ pet godina, kad ćeš meni tek vratiti pare.

Enes ibn Malik prenosi da je Resul rekao: '' Kome ahiret bude glavna briga, Allah će mu u srce uliti bogatsvo, a ovaj dunjja će mu dolaziti sa svih strana, a onaj kome dunjaluk bude glavna Allah će mu u očima dati siromaštvo, tako da će mu uvjek nešto faliti, a nafaka će mu dolaziti samo onoliko koliko mu je suđeno.''
Kada bi dunjalučari to znali, ne bi zavidili. A kako zaviditi na nečemu što kod Allaha ne vrijedi ni koliko uginulo jare.
Adem a.s. je istjeran iz Dženneta i kao kaznu dobio ovaj dunjaluk, pa kako zavidjeti nekome zbog dunjaluka.
Evo šta kaže Isa a.s.: '' Ovaj svijet je kao slana voda, što ga više pijemo sve više žednimo.''
Kad bi čovjek imao jedno brdo zlata, zaželio bi i drugo brdo zlata. Uistinu čovjekova usta može samo zemlja napuniti.

petak, 18. studenoga 2011.


Ilmihal za svakog muslimana i muslimanku

                                    
   Islamsko vjerovanje                                        
1. Vjerujem u Boga.
2. Vjerujem u Božije meleke.
3. Vjerujem u Božije knjige.
4. Vjerujem u Božije poslanike.
5. Vjerujem u sudnji dan .
6. Vjerujem u Božiju odredbu dobra i zla.
                                                   Kelimei - šehadet.
Svih spomenutih šest glavnih točaka islamskog vjerovanja dadu se svesti u glavnom na dvije točke :
1.  vjerovanje da postoji Bog i da osim  Allaha drugog boga nema
2. vjerovanje u poslanstvo Muhammeda alejhisselama. Vjerovanje u poslanstvo Muhammeda alejhisseleama zahtjeva vjerovanje svih gornjih točaka islamskog vjerovanja , jer je on kao Božiji poslanik sve te točke naučavao i sve su one  u Kur ' anu sadržane .
 Prema tome cijelo islamskog vjerovanja je sažeto u kelimei - šehadetu , koji glasi : >> Ešhedu en la ilahe illel lah , ve ešhedu enne Muhameden abduhu ve resuluhu = >> Svjedočim i javno očitujem da nema drugog  boga osim Alaha ; i svjedočim i javno očitujem , da je Muhamed Božiji rob i Božiji poslanik <<.
Iz same ove izreke vidi se da nije samo dužnost  vjerovati, nego  se vreovanje mora javno ispovjedati. Svaki se musliman javno priznaje muslimanom i sa svojom vjerom se uvjek ponosi. U slučaju opasnosti po životu dozvoljava se muslimanu da svoje vjerovanje zatanji. To mu se dozvoljava da učini , ali kada bi u takvim slučajevima otvoreno izjavio svoju vjeru  , makar uz cijenu svog života , on tada nije griješnikom , nego je dapeče onako kako je bolje i jače.
Ovako islamsko vjerovanje kakvo smo mi izložili je vjerovanje pravih muslimana  od vremena.Alejhisselamova pa sve do danas.To su vjerovanje najslijeđivala koljena od svojih predaka ; to je vjerovanje sadržano u Kur'anu i Alejhisselamovu sunetu. To su vjerovanje obrazlagali veliki islamski imami i potkrepljivaliga raznim dokazima.Ovako vjerovanje je vjerovanjeEhlisuneta vel-džemaata.
Svaki je musliman dužan da seovoga vjerovanja drži , a da se kloni svih drugih vjerovanja , jer nikad nije bilo bez krivih vjerovana.Uvjek se ponavljajui nova kriva vjerovanja i nastrani prvaci , koje mnogi predstavljaju kao znanstvena istina.Musliman je dužan pred svim tim biti oprezan i čuvati svoje čisto islamsko vjerovanje kao najglavniju osnovu svoje vjere.  

Islamska uljudnost

                    
Dobar i cestit musliman moze se lako prepoznati. Kraj toga sto pravilno vjeruje (imanski sarti) i sto redovno i u potpunosti izvrsava islamske duznosti (islamski sarti) , on je jos i uljedan i odgojen. Njegov odgoj i uljednost dolazi osobito do izrazaja u njegovom posebnickom i porodicno zivotu, te u njegovom odnosu sa ostalim ljudima, u drustvu i zajednici
                                                       1.
 Zivot  se svakog naroda i zajdnice temelji na porodici, jer je ona kolijevka i izvora ljudskog roda i drustva, kao sto se i sudbina naroda pa i drzava najvecim dijelom pripravlja u njoj. Otuda svaka vjera i svaki pokret ima svoje ucenje o porodici i njenoj vaznosti i ulozi koju ona ima izvrsiti.
I islam kao vjera koja je obavljena i poslana svim ljudima, i koja ima ostati nepromjenjena do Sudnjeg dana, polaze veliku vaznost za porodicu. Posve se sigurno moze reci, da ni jedna vjera, kao nikakav pokretna svijetu, nije porodicu vise uzdigao i odredio joj je i namjenio casniju ulogu i zadacu od islama.
Porodica po islamskom ucenju nije samo veza muza i zene za udovoljavanje spolnih prohtijeva. Ona je kraj najvaznijeg njenog zadaka, radjanja potomstva, ujedno i zajednica za medjudobno cudoredno usavrsavanje i potpomaganje.
Zenidba je vjerom prepurucena svakom muslimanu (muslimanki), ako se pri njemu nalaze svi za to potrebni uvjeti:                                                                                                                                        
<< Zenite se i umnozavajte se; radjaj te se....>>, rekao je Alejhisselam. A ti uvjeti su: moci udovoljavati svim potrebama, koje proilaze iz same zenidbe. Ako se coverjek boji da pociniti blud (ziznaluk), onda je zenidba stroga vjerska duznost.
Pokraj najvaznije duznosti koja postice iz braka, radjana djece i njihova odgoja,muz i zena imaju jos duznosti,koje same po sebi nimalo ne zaostaju za onom prvom.Muz je duzan izdrzavati zenu,pribavljati joj i drugo,sto je potrebno za pristojan i skladan zivot.Lijepo i blago postupati sa zenom je takodjer islamska duznost.U zeni covjek mora gledati svoju pomocnicu i zivotnog druga,a ne roba.Ali se ni u tome ne smije ici tako daleko,da joj bude sve dozvoljeno,i da ona moze raditi sta hoce i kako hoce mimo svog muza.On mora biti i ostati gospodar i starijesina porodice,jer tek ako on to bude,u porodici ce vladati slaganje i mir.>>Ljudi su starijesine nad zenama,jer ih je Bog odlikovao na njima (prema zenama),jer ljudi trose svoj imetak i izdrzavaju porodicu<<(Kur`an).
Zena je duzna postovati svoga muza i priznavati ga starjesinom porodice.Obavezna je takodjer cuvati imetak suprugov,koji joj je kao domacici povjeren.Bez njegova znanja i dozvole ne treba nista davati ni udaljavati iz kuce.Posebno pak duznost joj je paziti ,da u kuci i poridici ne dolazi do svadja i preprirki.>>Valjane zene su pokorne.One cuvaju sebe kao i sve muzevo za njegove odsutnosti<<(Kur'an ). Uredan brak je osim toga i brana protiv mogucih zala kao sto su razvrat, blud i dr.
   Svakako najvaznija duznost bracnih bracnih drugova jeste radjanje i odgajanje djece.Uzviseni islam naredjuje svojim sljedbenicima,da udovoljavaju Bozijoj naredbi, da po stupanju u brak radjaju djecu i da ne izbjegavaju toj duznosti,koja je sama po sebi uzvisena i blagoslovljena. Izbjegavanje ove duznosti iz bilo kojeg razloga  je veoma prezreno, jer se time izravno krse Bozije zapovjedi, i nastoji se izbjeci ono sto je naravno i prirodno.>>I crkinja koja radja, bolja je od nerodkinje ljepotice.( Hadis ).
    Radjanjem djece namece se roditeljima jos jedna duznost,koja je sama po sebi veoma vazna.To je odgoj djece.Po djeci se poznaju i prosudjuju njihovi roditelji. Odgojena djeca su dika i ponos roditeljima.Na njima ser ogleda porodicni i kucni zivot.Vjera i cudoredje roditelja se takodjer odrazava  na djeci.Djeca su dakle slika svojih roditelja, njihova zivota i navika.Imajuci sve ovo u vidu , roditelji su obavezni odgajati svoju djecu.To im i njihova vjera nalaze, i od njih zavisi, hoce li im djeca biti dobri i odgojeni muslimani, jednom rijeci hoce li biti ljudi.
  Uz tjelesni odgoj i njegu djeteta roditelji su duzni posvecivati jednaku paznju i dusevnom odgoju njihovom.Vocka se savija dok je mlada, pa tako i dijete.Dok je mlado treba ga upucivati, jer ono tada najlakse pamti i prima. Posebno opet ono stalno prati sta drugi radi, u prvom redu roditelj, pa i ono to ponavlja. Dakle roditelji moraju biti uzor svojoj djeci. Oni su osim toga i odgovorni pred Bogom za svoju djecu >>Svaki od vas je pastir i cuvar, i svaki ce od vas biti odgovoran za svoje stado. Vodja je pastir i bice odgovoran za svoje stado. Zena je pastirica u kuci svoga muza i bice odgovorna za svoje stado<<( hadis )
    U prvom redu roditelji su duzni poucavati djecu da govore istinu, da budu iskreni, da ne lazu , ne kradu, ne otimaju. Zatim da paze na cistocu i urednost,  da se cuvaju psovke i ruznih rijeci; da ih priviknu na pristojno sjedanje i ponasanje, osobito pred starijim, na red u jelu, hodu itd.Za sve ove slucajeve kao i za izvrsavanje vjerskih duznosti, najbolje ce posluziti djeci primjer roditelja, jer kakvi su oni i djeca ce im biti takva.  
    I kad dijete malo odraste i podje u mekteb i skolu, ne prestaje roditeljsko staranje, nego sa jos povecaje.Nadzor nad  djecijim kretanjem, napredovanjem u nauci, nadzor s kim se dijete druzi, u kakvom se drustvu krece, sto cita i sl., sve su duznosti, na koje je roditelj obavezan. >> Odgoji svoje dijete, jer ces biti pitan, kako si ga odgojio i sta si ga naucio<<,  veli hazreti Omer.
    Obaveze i duznosti djece prema roditeljima su takodjer velike. Covjek po prirodi voli  svoje dobrocinitelje i pomagace, te nastoji da im u im u svakoj prilici pomogne i da im sta na zao ne ucini.Buduci su roditelji djeci najveci dobrocinitelji, --- oni su uzrok da su uopste dosli na ovaj svijet,--- to je i duznost djeci prema njima odnositi se na najbolji nacin.
    Poslusnost djece prema roditeljima je stup  osnov dobrih i cudorednih odnosa u porodici, a po tom i drustvu. Ta poslusnost i pokornost mora biti i u govoru i u djelima. Neudovoljavanje njihovim zeljama i grubo ponasanje prema njima, islam broji u najvece grijehe. >>Nemoj im ( roditeljima ) reci ni >> uf << kao ni surovo ih odbijati << ( Kur'an ). Narocito je dijete duzno pokoravati se materi, jer je ona najvise prepatila i namucila se, dok je dijete odhranila i odgojila. To Alehjisselam lijepo istice rijecima:>> Raj je pod majcinim nogama <<.
    Takodjer odbacivanje roditelja i njihovo zanemarivanje spada medju valike grijehe.Osoba koja to cini prezrena je i kod Boga i kod ljudi. Dobar i cestit musliman nece nikad uciniti. jer se on pridrzaje kur'anskog propisa: .>> I prema roditeljima postupajte lijepo i cinite im dobro <<. Poslusnost i dobrocinstvo roditeljima je takodjer zalog i jamcenje da ce i njegova djeca biti njemu poslusna i da ga nece odbaciti i zanemariti. >> Budite dobri prema svojim roditeljima, pa ce i vasa djeca prema vama << (hadis ).
     Uredan, skladan i cudoredan porodicni zivot muslimana pokazuje, da ih je islam oplemenio i odgojio. A takvi ce i biti, ako odnos izmedju roditelja i djece bude u pravom smislu islamski.
                                                               2.
       Svemogu,ci Bog stvorio je ljude da se medjusobno razlikuju. Jedni su fizicki ( tjelesno ) jaci od drugih; drugi se opet razlikuju umno ( dusevno ) od ostalih. Neki su bogati, drugi siromasni. Jedni se bave obradom zemlje, drugi raznim zanatima i trgovinom, treci su opet nesposobni za svaki rad itd.
   Radi toga su ljudi upuceni jedni na druge potrebni su  pomoci i uputi drugog. I uzviseni islam, koji vodi racuna o svim potrebama ljudi,stavio je medju svoje stroge i obavezne duznosti medjusobno pomaganje muslimana. Muhamed a.s. upucujuci svoje drustvo u vjerske duznosti,potanko ih je uputio kako i u cemu  se sastoji to medjusobno pomaganje.
     Pomaganje je uglavnom dvostruko: tvarno i duhovno. O tvarnom pomaganju ( zekat, razne sadake i dr. ) vec je prije bilo govora. Moralno, dusevno pomaganje je raznoliko, od lijepe rijeci, pa do uklanjanja s puta onoga, sto ce drugome zasmetati ili ga uznemiriti. U jednom se hadisu veli: >> Duznosti muslimana su: kad ga sretnes nazovi mu selam, kad te pozove odazovi mu se, kad od tebe zatrazi savjeta posavjetuj ga kad se razboli obidji ga, a kad umre, onda mu djenazu isprati <<.
     Selam kod muslimana ima osobito znacenje, jer nazivajuci selam covjek zeli svome bratu srecu spas, mir i udobnost. Pomocu njega muslimani se medjusobno upoznaju  i jedan drugom priblizuju. Radi toga muslimani ne smiju svog selama nikada zabacivati niti ga stidjeti; nego su naprotiv duzni uvijek ga siriti i ponositi se njime.
       Odazivati se necijem pozivu je moralna duznost ljudi, a muslimanu  uz to i vjerska. Tim se pokazuje da covjek nije ohol, i da cijeni drugoga. Narocito odazvati se pozivu siromasnijeg i manje uglednog od sebe je pohvaljeno svojstvo, jer se time daje vidna dokaza brastvu i jednakosti muslimana.
      Pouciti , nasvjetovati i uputiti drugoga na nesto sto je dobro i krisno, a sto on ne zna, je odlika pravih muslimana. Ukloniti nesto s puta sto ce drugome zasmetati takodjer je od dobrih djela. >> Ukloniti s puta sto prolaznicima smeta  je milostinja << ( hadis ).   Ako nicim drugim ne mozes pomoci drugoga, mozes lijepom rijeci, jer je i >> Lijepa rijec je milostinja <<. Ali nije samo duznost upucivati i savjetovati nekog u onom sto on ne zna. Isto tako treba odvracati od svake nevaljastine i zablude, jer nije odgovoran samo onaj koji i  to ne sprjecava, a zna da to ne valja.
     Poslije roditelja musliman je duzan pomagati u prvom redu svoje bliznje, rodbinu, zatim komsije, susjede, a onda i druge muslimane. Posjecivati rodbinu, pomagati je, duznost je svakog pravog vjernika. Docim, zanemarivati je i odricati je se, po rijecima Muhameda a.s. je Bogu veoma mrsko svojstvo. Posebno pak mora se biti sa susjedima u lijepim odnosima i biti im na pomoci u svakoj prilici, jer >> komsijski je hak veoma tezak <<.
     Osim toga musliman ima svoje duznosti prema svojoj  vjerskoj zajednici, prema svojoj domovini i prema svojoj drzavi, pa i tim svim duznostima on treba udovoljiti. O opcim poslovima i potrebama i svoje vjerske zajednice mora se brinuti kao i o svojim licnim. >> Ko se ne brine o nasim opstim potrebama i stvarima, taj i ne spada medju nas << --- rekao je Boziji  Poslanik a.s. Ljubav prema domovini je obiljezje svakog cestitog muslimana; stoga je treba uvijek cuvati i braniti njene opste poslove. Prema drzavi, u kojoj muslimani uzivaju sva prava i imaju punu slobodu, ravnopravnost i zastitu, svaki musliman je duzan biti zahvalan i vjeran. Na taj ce nacin muslimani zasluziti da im budu trajne spomenute Bozije blagodati.
      Musliman ce svoje vjerske duznosti kao i obaveze prema poridici zajednici moci u potpunosti ispuniti jedino radom i nastojanjem, da u imucstvenom pogledu ne bude na teret drugim ljudima. Dakle, on je duzan raditi. To od nas zahtijeva i uzviseni islam. >> Najbolja je zarada, koju ste zaradili vlastitim rukama i trudom <<( hadis ). Musliman se ne stidi nikakva posla, samo ako je on dozvoljen i castan. Radom covjek lijeci mnoge mane: ljencarenje, prosjacenje, besposlicarenje i. t. d.
      Samo i u  radu moraju postojati granice. Ne smije se ici tako daleko, pa da se posegne i za nedozvoljenim, nepostenim. Ne smije se radom zaboravaviti ni na ostale duznosti i obaveze. Islam trazi od nas u svemu umjerenost pa i u radu.
     Cestit i odgojen musliman cuva se nevaljalih svojstava i navika: skrtosti, ogovaranja, prenosenja tudjih rijeci, lazi, potvore, ne raduju se tudjoj nesreci, ne svsdja se, ne vrijedja, ne izaziva i. t. d. Pa i odnos prema nemuslimanima mu je islamski. On ga postuje i ne izaziva ga. Ne nanosi mu stete, niti ga ometa u vrsenju njegovih vjerskih obreda. To sve kad je i ovaj prema muslimanu pristojan i tolerantan.
      Jednom rijeci: >> Pravi musliman je onaj od cijeg su jezika i ruke mirni i sigurni drugi ljudi <<
                                                                                         
                                                                                     
                                            

Hutba hazreti Alije

 Za ovu hutbu sam pripremio govor hazreti Alije, r.a., koje je prije 1400 godina izgovorio jezgrovite rijeci, iz kojih je uvijek mozemo crpiti pouku .

Nakon zahvale Allahu i salavat ba Muhammedu, s.a.v.s. hazreti Alija je rekao: ˝ Uzvišeni Allah je objavio Kur´an, koji upučije Istini. U njemu je objasnjeno svako dobro i zlo. Prihvatite se dobra, a klonite se zla. Kod Allaha veću čast ima musliman od bilo kojih islamske svetinje. A u islamu se posebna pažnja daje iskrenosti i jedinstvu vjernika, a istinski vjernik je onaj čijeg jezika i ruke su zaštičeni svi ljudi. Budite Allahu iskreni pokorni i ne budite neposlušni. Ako dobro sretnete, prihavtite ga, a od lošeg se udaljite.
Ne zaboravite da ste bili manjina, nemoćni na Zemlji, pa vas je Allah uzdigao (islamom) i moć dao.
O, Allahovi robovi, ne dozvolite da vas ljepota ovog svijeta zavedu, jer je ovaj svijet kuća belaja, a poznat po svojoj prolaznosti i opasan varkama svojim. Onaj ko pusti suzu radi Allaha, Džehennemu će Allah zabraniti njegovo tijelo. O, ljudi, ne budite kao oni koji žele vjećni svijet bez dijela i oni koji  odgadjaju tevbu živeći u pustim nadama i željama.
Ne budite kao oni koji kad govore o svom svijetu izgledaju kao pobožnjaci, a svojom praksom su pohlepni umišljenici. Kad im se dijeli, zasititi se ne mogu, a kad im se uskračuje, nezadovoljni su. Naredjuju dobro, a sami ga ne provode. Zabranjuju drugima, a sami se toga klone.
Vole dobre ljude bez želje, da se na njih ugledaju. Mrze silinike i griješnike, a oni su takvi. Kad dođu do imetka, nered šire; pri bolesti su tužni, a nakon ozdravljenja nezahvalno. Ako ih iskušenje snađe, strpljivosti nemaju. Ponašaju se kao da prijetnja smrti nije njima upućena.
O, vi koji ste zaronili u tmine izmedju kojih je zastor te ne izvlačite pouke, istinu vam govorim. Spasit će se onaj ko upozna sebe. A ko je u brigama i upropašten, upropastio se svojim rukama.
Uzvišeni Allah veli : ' O,vi koji vjerujete , čuvajte sebe i svoju porodicu od vatre '.
O,ljudi,znajte da su oni prije vas uništeni zbog činjenja vellikih grijeha .Odvraćajte od zla kako vas nebi snašlo ono što se dogogdilo onima prije vas.
Djeca i imetak su plodovi ovog svjeta,a iskrenot i dobra djela su plodovi vječnog svijeta.
Mnogo je onih kojima Allah dariva blagota svoju do roka određenog, iako oni griješe prema Njemu.Mnogo je onih koji sezavaraju zato što Allah prikriva njihova loša djela.
I onih koji su zavedeni govorom  lijepim o njima.
O, čovječe,šta te hrabri u grijehu tvom,šta te zavara u pogledu Gospodara tvoga.
Šta uzrukuje da se zadovoljavaš uništenjem sebe? Zar nema ljeka tvojoj bolesti,kao što ga ima drugima?
Kad vidiš nekoga izloženog vrelini,pokrivaš ga sjenom,kad vidiš nekoga pogođen tugom koja nanaosi bol njegovom tijelu,plačeš iz dažaljenja prma njemu.
A šta te,onda,učini ravnodušnim nad tvojom bolešću ? Šta te učini neosjetljivim u tvojim patnjama ?I šta te tješi od pakanjanad dušom tvojom , iako ti je onana najgocijenija
Budi pokoran Allahu i voli sjećanje na Njega.Predoči sebi da bježiš od Njega dok ti se On primiče, On te zove Svom oprostu i svojom dobrodom skriva tvoje pogreške.
Opskrbi se za  svoje putovanje i motri svjetlo svog izbavljanja i pripremi brze jahalice ˝˝.
Molim Allaha da nam u tome pomogne Allah . Amin !

Gospodo,fakir je na putu ka Allahu sve dok je na sunnetu.
Kada skrene sa sunneta,zalutao je i sa puta.