STRPLJIVOST

Kad god nam Allah daje svoje blagodati, ukazuje nam na Svoje dobročinstvo, da je Milostiv i dobar i mi se tada ne žalimo, a kad nam god nešto uskrti ukazuje nam da smo samo Njemu pootčinjeni, i da On sa nama može raditi šta hoće, a to nama gotovo nikada nije pravo. U svemu tome On nas želi upoznati sa sobom i svojom perefinjenošću.

U ovoj prolaznoj kući koja je za sve ljude bez izizetka puna priblema, jer svako od nas ima neke svoje probleme, oune je nesreća, tegoba i briga, čovjeku je veoma teško sačuvati svoju pamet i vjeru.

Ali Uzvišeni Allah svojim robovima daje izlaz iz svake teške situacije i ukazuje na adresu na koju se trebaju obratiti svi njegovi robovi kako bi sebi priuštili smiernost, pomoć i zadovoljstvo. Ta adresa je u gradu koji se zove Kur'an, koji je mnogima od nas nepoznat a u njemu je naša sreća-

Premilostivi Allah veli: ''Tražite pomoć sebi u strpljenju i namzu, a to je zaista teško, osim onima koji budu poslušni i koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti!''

Posebnu pažnju treba obratiti na Allahove riječi:''A to je zaista teško osim onima koji su poslušni''

Veoma je teško zadobijanje pomoći sa ova dva izvora, namaza i strpljivosti. Allah zna da je malo onih vjernika koji se kada zapadnu u belaje sjete belaja Poslanika a.s. i odmah stanu na namaz i tu nađu odmor, jer uloga namaza je čiščenje, pranje i skidanje tereta sa duše. Spominjali smo da je Poslanik u teškim situacijama za muslimane imao običaj reči:''Odmori nas o Bilale'' dakle namazom nam skini teret koji nas pritšće.

Malo je onih koji kad naiđu na probleme odmah stanu na namaz i kažu:''Allahu šta li sam zgriješio oprosti mi'', ili kad bude recimo deložiran kaže:''Gospodaru nastani me u blagoslovljneom stanju. Ti to najbolja umiješ''

A ne da tražimo krivca i obračamo se samo ljudima, a zaboravljamo na Allahu.

Ako u toku dana i noći pet puta nebudemo navračali na izvor namaza onda nećemo imati snage da se odupremo iskušenjima koja na nas navale, a ovo je vrijeme velikih iskušenja za vjernike.

Pravi vjernik ne smije zaboraviti da su mu sva iskušenja kao duševni deterđent i da Allah voli da svi robovi budu pokorni Njemu i da im duša zamiriše džennetskim mirisom, kao što majka voli da njeno dijete zamiriše nakon kupanja. A bolje je da to pranje i čoščenje bude ovdje nego tamo.

Sjetimo se polanika Ejuba, uprkos tome što se veoma dugo nalazio u ranama, on je podnošljivo saburio, a kad su se iz tih rana pojavili crvi i dotakli njegovo srce i jezik koje su mjesto spoznaje i spominjanja Allaha, bojeći se da će mu nanijeti štetu ibadetu da ga neće moći obavljati, a ne zato što je sebi želio olakšanje, rekao je: ''Gospodaru moj, mene je nevolja snašla, a ti si od milostivih najmilostivji.''

Drgim riječima. Gospodaru moj u oov nseći koja me snašla, ne žalim ti se na zdravlje i na sve što si mi oduzeo, već mi teško pada što Te neću moći spominjati i ibadet tebi ćiniti.

Za razliku od Ejubove spoljašne, fizičke bolesti u nama postoji unutrašnja, duševna i srčana bolest, tako da smo znatno bolesniji i u mnogo većim ranama nego što je to bio Ejub a.s.

Svaka sumnja ili grijeh koji smo učinili čine ranu na našem srcu i duši. Rane Ejuba su prijetile ovom kratkotajnom životu, dok naše rane prijete vječnom životu. Zato mi imamo hiljadu puta veću potrbu za Ejjuboovom dovom nego on. Ako budemo svoju vjeru čuvali i u tome saburili, zagarantovali smo sebi direktnu Allahovu pomož. Tada nema kukavičluka, niti straha, osim od Allaha