STRPLJIVOST

Kad god nam Allah daje svoje blagodati, ukazuje nam na Svoje dobročinstvo, da je Milostiv i dobar i mi se tada ne žalimo, a kad nam god nešto uskrti ukazuje nam da smo samo Njemu pootčinjeni, i da On sa nama može raditi šta hoće, a to nama gotovo nikada nije pravo. U svemu tome On nas želi upoznati sa sobom i svojom perefinjenošću.

U ovoj prolaznoj kući koja je za sve ljude bez izizetka puna priblema, jer svako od nas ima neke svoje probleme, oune je nesreća, tegoba i briga, čovjeku je veoma teško sačuvati svoju pamet i vjeru.

Ali Uzvišeni Allah svojim robovima daje izlaz iz svake teške situacije i ukazuje na adresu na koju se trebaju obratiti svi njegovi robovi kako bi sebi priuštili smiernost, pomoć i zadovoljstvo. Ta adresa je u gradu koji se zove Kur'an, koji je mnogima od nas nepoznat a u njemu je naša sreća-

Premilostivi Allah veli: ''Tražite pomoć sebi u strpljenju i namzu, a to je zaista teško, osim onima koji budu poslušni i koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti!''

Posebnu pažnju treba obratiti na Allahove riječi:''A to je zaista teško osim onima koji su poslušni''

Veoma je teško zadobijanje pomoći sa ova dva izvora, namaza i strpljivosti. Allah zna da je malo onih vjernika koji se kada zapadnu u belaje sjete belaja Poslanika a.s. i odmah stanu na namaz i tu nađu odmor, jer uloga namaza je čiščenje, pranje i skidanje tereta sa duše. Spominjali smo da je Poslanik u teškim situacijama za muslimane imao običaj reči:''Odmori nas o Bilale'' dakle namazom nam skini teret koji nas pritšće.

Malo je onih koji kad naiđu na probleme odmah stanu na namaz i kažu:''Allahu šta li sam zgriješio oprosti mi'', ili kad bude recimo deložiran kaže:''Gospodaru nastani me u blagoslovljneom stanju. Ti to najbolja umiješ''

A ne da tražimo krivca i obračamo se samo ljudima, a zaboravljamo na Allahu.

Ako u toku dana i noći pet puta nebudemo navračali na izvor namaza onda nećemo imati snage da se odupremo iskušenjima koja na nas navale, a ovo je vrijeme velikih iskušenja za vjernike.

Pravi vjernik ne smije zaboraviti da su mu sva iskušenja kao duševni deterđent i da Allah voli da svi robovi budu pokorni Njemu i da im duša zamiriše džennetskim mirisom, kao što majka voli da njeno dijete zamiriše nakon kupanja. A bolje je da to pranje i čoščenje bude ovdje nego tamo.

Sjetimo se polanika Ejuba, uprkos tome što se veoma dugo nalazio u ranama, on je podnošljivo saburio, a kad su se iz tih rana pojavili crvi i dotakli njegovo srce i jezik koje su mjesto spoznaje i spominjanja Allaha, bojeći se da će mu nanijeti štetu ibadetu da ga neće moći obavljati, a ne zato što je sebi želio olakšanje, rekao je: ''Gospodaru moj, mene je nevolja snašla, a ti si od milostivih najmilostivji.''

Drgim riječima. Gospodaru moj u oov nseći koja me snašla, ne žalim ti se na zdravlje i na sve što si mi oduzeo, već mi teško pada što Te neću moći spominjati i ibadet tebi ćiniti.

Za razliku od Ejubove spoljašne, fizičke bolesti u nama postoji unutrašnja, duševna i srčana bolest, tako da smo znatno bolesniji i u mnogo većim ranama nego što je to bio Ejub a.s.

Svaka sumnja ili grijeh koji smo učinili čine ranu na našem srcu i duši. Rane Ejuba su prijetile ovom kratkotajnom životu, dok naše rane prijete vječnom životu. Zato mi imamo hiljadu puta veću potrbu za Ejjuboovom dovom nego on. Ako budemo svoju vjeru čuvali i u tome saburili, zagarantovali smo sebi direktnu Allahovu pomož. Tada nema kukavičluka, niti straha, osim od Allaha

ZUHD NA DUNJALUKU

Božiji Poslanik Muhammed a.s. je rekao: '' Dunjaluk je zatvor za mumina, a džannet za kafira''

Svaki musliman treba biti svjestan ovih velikih riječi - da se nalazi u kući belaja, briga ispita, iskušenja, svađe, bolesti, nesmiernosti i da ne treba uopćera zmišljati o uživanju, provodu i rahatluku jer to njemu ovdje nije stvoreno. Bude li hrlio da to ovdje ostvari, umoriće se. Mu'min je ovdje samo da se bori, da popravlja međuljudske odnose, da se zalaže, trudi, saburi i bude ustrajan. To je jedini ključ kojim se može izaći iz kuće belaja i kojim se mogu otvoriti vrata vječne kuće, gdje je vječno zadovljstvo i rahatluk.

U drugoj predaji se prenosi  da je Allahov poslanik a.s. rekao: '' Ne bojim se da nećete naći pravi put, već se bojim da vas dunjaluk ne obuzme, pa da se zbog njega međusbno svađate,. ''

I ovo je istina koju mi svaki dan gledamo, slušamo i doživljavamo. Malo je ko Boga mi, ostao zdrav, da se nije posvđao radi dunjaluka. Ne umijemo sa imetkom zato što nam je on cilj, a vjera po strani. Čim neko dođe do para, uzobjesi se i povampiri i nikog ne gleda zato što mu je dunjaluk i imetak u srcu, a ne đepu.

Na dunjaluku treba raditi i privređivati, ali se njime ne smije opiti. Kaže Jahja ibn Muaz: ''Ovaj svijet je šejtanovo vino i ko se njime opije otrijezniće se, al u grobovima mrtvih,'' Tada će biti kasno. I kada bi dunjaluk vidljivo opojao kao vino, malo bi ko trijezan hodao.

Dujaluk je uistinu najveći sihribaz. Zato Poslanik poručuje da se čuvamo dunjaluka i žena. On i ahiret su kao dvije žene, ako jednoj udovoljimo druga će se naljutiti; a Poslanik za to kaže: ''Ko udovoljava dunjaluku nanosi štetu ahiretu, a ko udovoljava ahiretu nanosi štetu dunjaluku, pa dadnite prednost vječnom nad prolaznim.''

Ovdje smo gosti i sve što imamo od Allaha smo pozajmili, a ta pozajmica se mora vratiti vlasniku, dužni smo Mu i uvjek mu moramo i na vrijeme vračati dugove, da ne bude ko kad je Nasrudinu hođi došla neka žena da traži na zajam para da kupi nešto hrane za iftar i da će mu na vrijeme vratiti, a on joj reče, kakav iftar, pa nije ramazan. A žena reče: Ma ostalo mi je nekolko dana od prije pet godina pa eto sad nadoknađujem da se Bogu odužim. A nasrudin hođa joj reče: Ma nema ništa od para. Kad se ti eto Bogu Silnom odužuješ pet godina, kad ćeš meni tek vratiti pare.

Enes ibn Malik prenosi da je Resul rekao: '' Kome ahiret bude glavna briga, Allah će mu u srce uliti bogatsvo, a ovaj dunjja će mu dolaziti sa svih strana, a onaj kome dunjaluk bude glavna Allah će mu u očima dati siromaštvo, tako da će mu uvjek nešto faliti, a nafaka će mu dolaziti samo onoliko koliko mu je suđeno.''

Kada bi dunjalučari to znali, ne bi zavidili. A kako zaviditi na nečemu što kod Allaha ne vrijedi ni koliko uginulo jare.

Adem a.s. je istjeran iz Dženneta i kao kaznu dobio ovaj dunjaluk, pa kako zavidjeti nekome zbog dunjaluka.

Evo šta kaže Isa a.s.: '' Ovaj svijet je kao slana voda, što ga više pijemo sve više žednimo.''

Kad bi čovjek imao jedno brdo zlata, zaželio bi i drugo brdo zlata. Uistinu čovjekova usta može samo zemlja napuniti.